Možeš znati sve “tajne” biznisa, marketinga i sadržaja.
Ali ono čega će se ljudi sjećati nakon što zatvore mobitel nije savjet, nego priča.
Sjeti se svojih omiljenih kreatora:
- ne pamtiš točno sve savjete koje su dali
- ali pamtiš priču kad su:
- skoro odustali
- zeznuli prvog klijenta
- promijenili smjer
- shvatili nešto “klik” u glavi
Zato što priča stavlja znanje u kontekst.
Storytelling je most između:
- onoga što ti znaš
i - onoga što tvoja publika može osjetiti i primijeniti.
U ovom članku prolazimo:
- jednostavnu strukturu priče koja se pamti: problem → dno → aha trenutak → promjena
- kako koristiti svoje failove kao gorivo za sadržaj
- 3 storytelling okvira koje možeš koristiti svaki dan:
- “Prije–poslije”
- “Mislio/la sam da… dok nisam shvatio/la…”
- “Najgori dan, najbolja lekcija”
- kako od toga napraviti konkretan sadržaj za Reels, objave i newslettere
Ne treba ti “talent za pričanje priča”.
Treba ti struktura i spremnost da budeš malo iskreniji nego što je ugodno.
Moglo bi te zanimati: Kako razviti aktivno slušanje i poboljšati komunikacijske vještine
Osnovna struktura priče: problem → dno → aha trenutak → promjena
Dobra priča ne znači:
- “što dramatičnije to bolje”
- “što više riječi to pametnije”
Dobra priča znači da osoba može:
- vidjeti sebe u tebi,
- razumjeti kako si se osjećao/la,
- vidjeti što je promijenilo smjer,
- dobiti jasnu poruku za sebe.
Tu nam pomaže jednostavna struktura:
problem → dno → aha trenutak → promjena
Idemo razbiti svaki korak.
Problem – gdje priča stvarno počinje
Ovdje odgovaraš na pitanje:
“Tko sam bio/la tada i što me mučilo?”
Umjesto:
- “Bio mi je teško.”
pišeš:
- “Radio/la sam posao koji sam mrzio/la, ali sam se bojao/la otići. Svaki ponedjeljak me doslovno boljio želudac, ali sam si govorio/la ‘budi zahvalan, barem imaš stalni posao’.”
Što jasnije opišeš problem:
- lakše će se netko prepoznati
- jače će osjetiti da priča ima veze s njim/njom
Mini check:
- Zna li osoba nakon prve 1–2 rečenice: “Aha, ovo je priča o [strahu od promjene / odgađanju / sadržaju / novcu / biznisu]”?
Dno – trenutak “ovako više ne ide”
Dno ne mora biti filmsko.
Ne moraš bankrotirati, razvesti se i ostati na cesti.
Dno je onaj trenutak kad osjetiš:
“Ako nastavi ovako, ja pucam.”
Primjeri:
- dan kad si opet rekao/la “od sutra počinjem” i skužio/la da to govoriš već 6 mjeseci
- trenutak kad ti je klijent rekao “iskreno, nisam zadovoljan”
- situacija kad si se doslovno rasplakao/la od frustracije jer radiš sve, a nema rezultata
Zašto je dno važno?
Jer objašnjava zašto se uopće nešto moralo promijeniti.
Bez dna tvoja priča zvuči kao:
“Malo mi je bilo meh, onda sam se malo trgnuo/la i sad je sve super.”
Publika tu nema osjećaj puta, samo površine.
Aha trenutak – uvid ili okidač
Aha trenutak je:
- rečenica koju ti je netko rekao
- knjiga/video/post koji te “ošamario”
- misao koja ti je prošla kroz glavu
- situacija koja ti je promijenila perspektivu
Ne mora biti spektakularno.
Često je vrlo tiho.
Primjeri:
- “Shvatio/la sam da čekam savršene uvjete – i da taj dan nikad neće doći.”
- “Čuo/la sam rečenicu: ‘Nitko neće vjerovati u tvoj projekt više od tebe’ i to me pogodilo.”
- “Kada mi je prijatelj rekao ‘ako si toliko nesretan/na, zašto i dalje ostaješ?’, prvi put nisam imao/la dobar odgovor.”
To je trenutak kad priča mijenja smjer.
Promjena – što si napravio/la drugačije i što se promijenilo
Bez promjene priča je samo ispuhivanje.
Promjena može biti:
- jedna konkretna odluka (npr. “dala sam otkaz”, “počeo sam objavljivati svaki tjedan”)
- niz malih koraka (npr. “prvo sam si dao rok 30 dana da probam…”)
Pokaži i:
- unutarnju promjenu (kako danas razmišljaš drugačije)
- vanjsku promjenu (što se realno promijenilo – i ako je mali pomak)
Primjer:
“Nisam preko noći postao/la super uspješan/na. Ali sam napokon prestao/la glumiti da mi je ‘ok’. U sljedećih 6 mjeseci objavio/la sam više nego u prethodne 3 godine. Prvi klijent mi je došao iz objave za koju sam mislio/la da je ‘bezveze’. To mi je bio dokaz da se stvari pomiču.”
Mini template: priča u 5 rečenica
Ako ti je storytelling zasad “teška fraza”, koristi ovaj mini okvir:
- Tko si bio/la i što te mučilo?
- Koja situacija je bila dno?
- Koji je bio tvoj aha trenutak?
- Što si odlučio/la napraviti drugačije?
- Što se promijenilo i koja je poruka za onoga tko čita?
To može stati u:
- Instagram caption
- LinkedIn objavu
- uvod newslettera
- scenarij za Reels
Kako koristiti svoje failove kao gorivo za sadržaj
Tvoji failovi su:
- najbolji izvor priča
- najbolji način da pokažeš da nisi savršen/na
- najbolji dokaz da ono što pričaš dolazi iz prakse, ne iz teorije
Ako ih skrivaš – skrivaš najjači dio sebe.
Zašto su tvoji failovi najjači storytelling materijal
Ljudi danas nemaju problem sa znanjem.
Znanja ima svugdje.
Problem je:
- sram
- strah
- sumnja
- uvjerenja “ja to ne mogu”
Kad netko priča samo iz pozicije:
“Evo što trebaš napraviti.”
to je ok.
Ali kad doda:
“Evo kako sam ja to ful’o/la. Evo kako sam se osjećao/la. Evo kako sam izašao/la iz toga.”
tu nastaje povjerenje.
Tvoj fail + tvoja lekcija = njihova prečica.
Što dijeliti, a što zadržati za sebe
Ne mora sve s interneta.
Gruba podjela:
- osobno – tvoje emocije, misli, iskustva koja dijeliš da bi pomogao/la drugima
- privatno – stvari koje dijeliš samo s najbližima (i možda terapeutom), ne s internetom
Primjeri privatnog (obično nije za javno):
- detalji tuđih priča (partner, djeca, obitelj) bez njihovog pristanka
- teme koje su ti još svježe i bolne i nemaš distancu
- stvari koje bi kasnije požalio/la da su javno
Ako osjetiš:
“Još nisam dobro s ovim, dijelim samo da bih izbacio.”
To je znak da priča još nije spremna za publiku.
Priča je spremna kad:
- imaš poantu
- nije ti jedini motiv “da te tješe”
- možeš mirno reći: “ovo je bilo teško, ali evo što sam naučio/la”
Kako pričati o failu bez samosažaljenja i drama mode-a
Struktura koja pomaže:
- Ovo sam zeznuo/la (iskreno, bez mazanja)
- Ovako sam se osjećao/la (ljudski, bez pretjerivanja)
- Ovo sam naučio/la (ključni uvid)
- Evo što ti iz toga možeš uzeti (primjena za osobu koja čita)
Primjer:
“Prvi put kad sam radio/la s klijentom, prihvatio/la sam sve zahtjeve. Nisam rekao/la cijenu unaprijed, nisam definirao/la granice. Naravno, završilo je s tim da sam radio/la dvostruko više, za manje novca, pod stresom. Tada sam si rekao/la da više nikad neću ulaziti u posao bez jasnih okvira. Ako sad krećeš s klijentima, napravi ovo: 1) definiraj što je uključeno, 2) reci cijenu unaprijed, 3) nauči reći ‘ovo je izvan dogovora, možemo ali uz doplatu’.”
Vidljivo:
- nisi savršen/na
- ne tražiš sažaljenje
- daješ vrijednost
Kako izbjeći “storytime bez poante”
Ako ljudi nakon priče pomisle:
“Ok, i?”
– priča nije gotova.
Svaka priča treba završnu poruku, npr.:
- “Poanta ove priče je da…”
- “Zašto ti ovo pričam?”
- “Ako si sada u sličnoj situaciji, znaj da…”
To može biti jedna rečenica.
Ali mora postojati.
Moglo bi te zanimati: 50 ideja u 5 dana: vodič za kreativce koji ne žele izgorjeti
Storytelling okvir 1 – “Prije–poslije”
Kada koristiti “prije–poslije”
Ovaj okvir je idealan kad želiš pokazati transformaciju, npr.:
- mindset
- rutinu
- odnos prema sadržaju
- način na koji radiš biznis
Ljudi vole “prije–poslije” jer:
- vide da je promjena moguća
- lakše shvaćaju vrijednost onoga što radiš
Formula “Prije–poslije”
Osnovni oblik:
Prije: [kako je bilo]
Poslije: [kako je danas]
Most: [što je napravilo razliku]
Primjeri za kreatore i poduzetnike
Primjer 1 – sadržaj:
Prije: Objavljivao/la sam jednom mjesečno, kad bi me grizla savjest što sam “neaktivan/na”. Svaka objava mi je bila stres.
Poslije: Danas imam banku ideja, znam što i za koga pišem i objavljivanje mi je rutina od 30 minuta, ne drama.
Most: Razliku nije napravio “savršeni plan”, nego odluka da ću se pojaviti svaki tjedan – i da ne moram svaki put biti genijalan/na.
Primjer 2 – biznis:
Prije: Godinama sam razmišljao/la o vlastitom poslu, ali sam uvijek našao/la razlog zašto “sad nije vrijeme”.
Poslije: Danas imam mali, ali svoj biznis i ne žalim ni za jednim danom koji sam proveo/la testirajući ideje.
Most: Nije mi kliknulo kad sam našao/la savršenu ideju, nego kad sam prihvatio/la da ne postoji savršen trenutak za početak.
Primjer 3 – mindset:
Prije: Mislio/la sam da je neuspjeh dokaz da nisam “za biznis”.
Poslije: Danas na fail gledam kao na podatak, ne na svoju vrijednost.
Most: Promijenilo se kad sam upoznao/la druge ljude koji su padali više puta od mene – i svejedno su ustali.
Ovo može biti:
- samostalna objava
- uvod u edukativni post
- hook za video
Storytelling okvir 2 – “Mislio/la sam da… dok nisam shvatio/la…”
Kada koristiti ovaj okvir
Ovaj je savršen za:
- razbijanje mitova
- preispitivanje pogrešnih uvjerenja
- “aha” trenutke u biznisu, sadržaju, osobnom razvoju
Ljudi se često drže ideja tipa:
- “Moram znati sve prije nego krenem.”
- “Mora biti savršeno da bi vrijedilo.”
- “Ako pogriješim, gotovo je.”
Tvoja priča im može pomoći da to otpuste.
Moglo bi te zanimati: Više od pregleda: kako natjerati ljude da stvarno mare za tvoj sadržaj i biznis
Formula
Mislio/la sam da [uvjerenje], dok nisam shvatio/la [novo razumijevanje].
Onda: kratka situacija + što radiš drugačije danas.
Primjeri
Primjer 1 – sadržaj:
Mislio/la sam da moram imati savršeno posložen brand, vizuale i strategiju prije prve objave.
Dok nisam shvatio/la da stvarna jasnoća dolazi dok objavljuješ, ne prije.
Prve objave su mi bile kaos, ali baš preko njih sam shvatio/la tko su “moji ljudi” i što im najviše treba.
Primjer 2 – biznis:
Mislio/la sam da moram imati savršenu nišu i poslovni plan prije nego ikome spomenem da želim svoj biznis.
Dok nisam shvatio/la da to uglavnom izgleda kao: test, fail, prilagodba, ponovno.
Kad sam si dopustio/la da krenem “nesavršeno”, stvari su se prvi put stvarno pomaknule.
Primjer 3 – osobni razvoj:
Mislio/la sam da moram “popraviti sebe” prije nego mogu pomoći drugima.
Dok nisam shvatio/la da upravo iskrenost o vlastitim ranjivostima ljudima najviše pomaže.
Danas ne glumim da sam savršen/na – radim na sebi i dijelim ono što usput naučim.
Moglo bi te zanimati: Suradnja s brendovima: kako zarađivati, a da ne izdaš svoje vrijednosti
Storytelling okvir 3 – “Najgori dan, najbolja lekcija”
Kada koristiti ovaj okvir
Ovaj okvir hvata “dan kaosa”:
- kad je sve išlo krivo
- kad si pomislio/la “zašto se ovo meni događa?”
- kad si kasnije shvatio/la da je to dan koji ti je promijenio perspektivu
On daje ljudima osjećaj:
“Ok, ako je ova osoba preživjela svoj najgori dan – i još iz toga nešto izvukla – možda i ja mogu.”
Formula
Najgori dan je bio kad [konkretna situacija]…
Tada sam se osjećao/la [emocija, misao]…
Ali baš taj dan me naučio da [lekcija]…
Zbog toga danas [što radiš drugačije].
Primjeri
Primjer 1 – klijent / posao:
Najgori dan je bio kad mi je prvi ozbiljniji klijent rekao da nije zadovoljan mojim radom i da želi prekinuti suradnju.
Osjećao/la sam se kao da nisam za ovaj posao. Bilo me sram i najradije bih nestao/la s interneta.
Ali baš taj dan me natjerao da pogledam istini u oči: nisam imao jasne procese, nisam dobro postavio očekivanja i nisam znao komunicirati.
Zbog tog faila danas imam puno jasniji onboarding, bolje briefove i puno manje stresa – i ja, i klijenti.
Primjer 2 – sadržaj:
Najgori dan je bio kad sam objavio/la video na koji sam potrošio/la sati, a dobio/la doslovno 3 lažna lajka “iz obaveze”.
Htio/la sam sve obrisati i uvjeriti se da “ovo ne radi”.
Ali baš taj dan me natjerao da shvatim da ne mogu mjeriti vrijednost svog rada isključivo brojem lajkova – i da moram prvo naučiti govoriti jezik svoje publike.
Danas mi je puno važnije dobiti jednu poruku “ovo mi je baš trebalo” nego 100 praznih lajkova.
Primjer 3 – novac:
Najgori dan je bio kad sam shvatio/la da sam mjesecima radio/la ispod cijene i da sam praktički na nuli, iako stalno nešto “radim”.
Osjećao/la sam se iskorišteno i glupo.
Taj dan me doslovno prisilio da naučim postavljati cijene, reći “ne” i prestati raditi iz straha “da ne izgubim klijenta”.
Danas radije radim s manje ljudi, za bolju cijenu, nego da stalno izgaram za “sitno”.
Moglo bi te zanimati: Zašto ljudi zapravo prate tebe, a ne tvoj sadržaj
Kako ove okvire pretvoriti u konkretan sadržaj
Jedna priča, više formata
Uzmi jedan događaj i razmisli:
- Reels / TikTok:
- 30–60 sekundi, fokus na emociji i aha trenutku
- naslov u stilu: “Najgori dan u mom biznisu (i zašto sam zahvalan na njemu)”
- Objava (tekst / carousel):
- više detalja, jasna struktura i poanta
- možeš ubaciti mini listu tipa “3 stvari koje sam naučio/la”
- Newsletter / blog:
- šira priča + više konteksta
- možda dodaš i praktične vježbe / pitanja za čitatelja
Primjer reciklaže:
- Reels: kratka verzija “najgori dan, najbolja lekcija”
- Instagram karusel: istu priču razbij na 5–7 slajdova + savjeti
- Newsletter: proširi priču, dodaj još jednu priču, pozovi ljude da ti odgovore na mail sa svojom pričom
Gdje ubaciti poziv na akciju u pričama
Storytelling nije samo za “engagement”.
On može voditi i u:
- newsletter
- program
- 1:1 rad
- kviz
- besplatan resurs
Primjeri CTA-a na kraju priče:
- “Ako si u fazi u kojoj sam ja bio/la tada, znaj da nisi lud/a. Ako želiš da ti pomognem posložiti sljedeće korake, prijavi se na X.”
- “Ako ti je ovo sjelo, ovo je samo jedna od priča koje dijelim u newsletteru svaki tjedan. Ako želiš dobivati ovakve priče i konkretne korake, link je u opisu.”
- “Ako se u ovome prepoznaješ, javi mi se u DM s riječju ‘PRIČA’ pa da vidimo gdje si i što ti stvarno treba.”
Bitno:
- ne ubijaš priču agresivnim “kupi-kupi”
- već prirodno kažeš: “Ako želiš dalje od ovoga evo gdje.”
Moglo bi te zanimati: 6 psiholoških okidača pažnje i kako ih koristiti u marketingu
Checklista – ima li tvoja priča sve što treba da se pamti?
Prođi svoju priču kroz ove točke:
- Jasno je tko sam bio/la na početku i što me mučilo.
- Postoji trenutak “dno” – trenutak kad je postalo jasno da ovako više ne ide.
- Postoji konkretan aha trenutak (uvid, situacija, rečenica, događaj).
- Postoji promjena – što sam napravio/la drugačije i što se zbog toga promijenilo.
- Priča ima poantu za osobu koja je čita (nije samo ispuhivanje).
- Dijelim dovoljno da bude osobno, ali ne toliko da poslije požalim.
- Priča zvuči kao ja – ne kao tuđi motivacijski govor.
Ako većinu možeš označiti s “da” imaš priču koja se može lijepo urezati u glavu i srce.
FAQ – najčešće dileme oko storytellinga
1. Što ako mislim da je moj život “dosadan” i da nemam priča?
To gotovo svatko misli. Priče nisu samo “veliki eventi”. Priče su: prvi put kad si rekao/la “ne”, dan kad ti se ništa nije dalo ali si ipak odradio/la minimum, situacija s klijentom, razgovor s prijateljem. Počni zapisivati male epizode, vidjet ćeš da ih imaš puno više nego što misliš.
2. Kako pričati priče, a da ne ispadnem dramatičan/na ili egocentričan/na?
Ključ je u poanti. Ako je fokus priče “vidi kako sam ja super”, ljudi će to osjetiti. Ako je fokus “ovo sam naučio/la, evo kako ti može pomoći”, priča služi njima, ne tvom egu. Drži fokus na onome što čitatelj može ponijeti.
3. Što ako imam strah da će ljudi osuđivati moje greške?
Hoće. Neki hoće. Ali oni koji su ti stvarno bitni ljudi kojima želiš pomoći osjetit će olakšanje. Umjesto da te vide kao savršenog gurua, vidjet će te kao čovjeka. Od te točke nadalje, povjerenje obično raste, ne pada.
4. Koliko osobno je “previše osobno”?
Ako ti je neugodno i samo pomisliti da to netko citira izvan konteksta možda je previše. Ako priča uključuje tuđe intime priče bez njihovog dopuštenja – gotovo sigurno je previše. Dobra mjera: priča je iskrena, ali ne koristiš publiku kao zamjenu za terapiju.
5. Moram li imati jednu “veliku životnu priču” da bih bio/bila dobar storyteller?
Ne. Velike priče su često samo zbir malih. Ljudi ne trebaju tvoj film, trebaju tvoje epizode. Male, konkretne, životne. Ako znaš ispričati jednu malu priču dobro, već radiš više od 90% interneta koji baca generičke savjete bez konteksta.
Tvoje priče su tvoja valuta.
Možeš ih:
- skrivati, sramiti se i glumiti savršenstvo
ili - pretvoriti u gorivo za sadržaj, biznis i promjenu koju želiš vidjeti kod svojih ljudi.
Struktura ti je tu.
Okviri su tu.
Sljedeći korak je samo:
sjesti, izabrati jedan “fail”, jedan “najgori dan” ili jedno “mislio sam da…”
i pustiti da iz tebe izađe priča koju ti je do jučer bilo neugodno ispričati.
To je često baš ona priča koja se najviše pamti.
